Kanli kula

U prethodnom članku smjelo smo “opjevali” tvrđavu Forte Mare kiteći je superlativima i obasjavajući je reflektorima slave. Usudili smo se čak nazvati je simbolom i nukleusom Herceg Grada, prećutkujući druge, dostojne joj posestrime. Jedna od njih je kula strašnog imena: Krvava kula, na turskom “Kanli”.

Da, tvrđava je ovo iz turskog perioda što se i po imenu da zaključiti. Nalazi se na krajnjoj sjevernoj tački starog gradskog jezgra Herceg Novoga i jedna je od najbitnijih tačaka njegovog “zamršenog” fortifikacionog sistema.

Danas je Kanli kula pretvorena u otvorenu pozornicu kojom umjesto topova odjekuju note koncerata, festivala (muzički, filmski)… Međutim, osim što je Kanli kula pozornica, prije toga, ona je turistička atrakciija na kojoj se osim npr. teatarskog komada može vidjeti još štošta. Npr. najljepši pogled na Herceg Novi je baš odavde ali i još po nešto… Posebno je zanimljiva izuzetno dobro očuvana bistjerna (cisterna) koja je u nekom trenutku izgubila svoju prvobitnu funkciju i pretvorena je u zatvorsku ćeliju. Na svim zidovima cisterne nalaze se brojni crteži razlicitih tipova galija, predstave riba, grbovi, krstovi, imena i datumi.

Svi crteži su urezani u malter i njih su, izvesno je, izveli zatvorenici koji su tu izdržavali svoje kazne. Crteži galija su bliski tipu galija koje je Turska koristila tokom 16. i 17. vijeka, pa se može zaključiti da je cisterna u zatvor pretvorena veoma rano i da su je Turci za ove svrhe koristili veoma dugo, sve do kraja svoje vladavine Herceg Novim, o čemu svedoči urezana 1687. godina.

Dobro, osim bistjerne, nećemo vam odati baš sve tajne ove tvrđave. Morate doći ovamo i potruditi se da sami otkrijete još po neku misteriju i saznate neku zanimljivost. Ssigurni smo da se nećete pokajati. Najzad, doći u Herceg Novi a ne popeti se na Kanli kulu floskula je simetrična onoj, već otrcanoj “Doći u Pariz a ne popeti se na Ajfelovu kulu…”

A sad malo zanimljive istorije iz pera čuvenog turskog putopisca Evlije Čelebije koji je ovu kulu prvi spomenuo u svojim spisima iz 17. vijeka.

U Herceg Novi je Čelebija je doputovao u maju 1664. godine iz Dubrovnika, i, oduševljen proljećem na prelijepoj kapiji Boke, te ushićen čvrstom tvrđavom i moćnim bedemima grada, opisao Kanli kulu, na strmoj i nepristupačnoj litici, ne propuštajući da spomene kako utvrđenje ima dvostruku “demir kapiju”, velike kule, te da se u sklopu nje nalazi i oko 130 kuća, prekrivenih ćeramidom i kamenim pločama… Dakako, nabraja i džamije, žitne ambare, bistijerne za vodu, skladišta za municiju, pa čak i kulu za vojnu muziku i nastavlja:

“ … U svemu tu je četiri stotine impozantnih, opremljenih i naoružanih čuvara, uz sedam baljemez topova. Oni ne puštaju ni da ptica prođe na daljinu od dva sata hoda prema selima Kuti. Donji grad se nalazi na morskoj obali i oniskim liticama. To je vrlo čvrst i utvrđen grad, tako da ga nije moguće prikazati, niti opisati!? U četverougaonom je obliku, zidan je od kamena i tako je tvrd da mu na ovoj krajini ravnog nema. Zidovi su mu široki čak deset lakata, a visoki čak sedamdeset mekanskih aršina. Samo je od morske strane načinjen jedan zid sa hrastovim stubovima. Okružen je oštrim liticama i opkopima paklene dubine. To je vrlo visok i divan grad!…”