Paštrovići
Iako je pod ovim imenom manje poznata, tzv. Budvanska regija se originalno baš ovako naziva a centar Paštrovića, onaj istorijski, nije Budva no Sveti Stefan.
Ime regije Paštrovića dolazi od imena slavnog istoimenog crnogorskog plemena, po mnogo čemu sličnog Bokeljima ali opet, jedinstvenog i neponovljivog. Kažu da su i jdni i drugi vrli pomorci i junaci s tim što su Bokelji bolji u pomorstvu a Paštrovići u junaštvu. Ali, imamo i još jednu dilemu: Jesu li ljepši Paštrovići ili Boka!?!
Bilo kako bilo, Paštrovska obala se može hvaliti svojom na daleko čuvenom i neviđenom ljepotom. Ukoliko želimo biti skromni onda njenu ljepotu možemo porediti sa suśednom Bokom, Dalmacijim… ili pak dalekom Kostom Bravom…
Ljepota Paštrovića očituje se u nizu bisera nanizah, jedan do drugog, duž obalske linije koja se okončava negdje kod Čanja. Spomenemo li imenom samo neke od njih, npr. Svetog Stefana, Miločer, Pržno, Perazića Do i, najzad, staru Budvu, sama će nam se stvoriti predstava ove nestvarne ljepote kada će i najveći pesimisti morati povjerovati Dostojevskom da će ljepota spas’ti svijet.
Paštrovska obala se zvanično svrstava se među najsunčanije i najvedrije na Mediteranu. Neko je jednom lijepo izračunao i zapisao: „U prostranstvu zemljine kugle ova obala bi zauzela sićušno mjesto gdje se pojas izmedju 18°40′ i 19°20′ istočne geografske dužine ukršta sa onim između 41°40′ i 42°20′ śeverne geografske širine što bi značilo da sunce svoje tople zrake Paštrovskoj obali šalje pod istim uglom kao i Katalonsloj ili obali Lacija. Prośečno, o’đe, sunce sija 218 dana u godini.
Sveti Stefan, glavno mjesto od Paštrovića
Grad-tvrđavu Sveti Stefan sagradio je narod Paštrovski od bogatog plijena zarobljenog od Turaka. Prema predanju, početkom XV vijeka, Paštrovići se odazovu pozivu Kotorana da im pomognu u borbi. Vraćajući se iz boja, Paštrovići napadnu turske galije u Jazu i dođu do bogatog plijena. Zajedničkom odlukom riješe da na ostrovu, od plijena zadobijenog ovom prilikom sagrade tvrđavu u kojoj je svako od dvadeset paštrovskih plemena sagradilo po jednu kuću. Tvrđava je služila za sklonište mještanima iz okolnih sela pred najezdom gusara i Turaka.
Sveti Stefan je vijekovima bio „Mjesto od pravde“ i u njemu je zaśedao i odluke donosio paštrovski sud „Bankada“. Posljednje zaśedanje plemenskog suda održano je 1929. godine.
Zbog svog atraktivnog položaja Sveti Stefan bio je tržni i pomorski centar Paštrovske regije. Veliki strategijski i trgovački značaj imao je u vreme Mletačke republike i žive trgovine sa Venecijom. Krajem XIX veka postepeno gubi značaj i trgovačku funkciju a mahom ribarsko stanovništvo se osipa i raseljava. 1955. godine ostrvo je potpuno iseljeno, adaptirano i pretvoreno u najneobičniji „Grad-hotel“ na svijetu.
Sveti Stefan je u potpunosti konzervisan i zadržao je originalan srednjevijekovni izgled a unutrašnjost kuća uređena je po najsavremenijim hotelskim standardima namjenjena visokom turizmu. Najpoznatija je čuvena vila br. 118.
„…Kao da sam se vratila u grad iz najljepše bajke mog djetinjstva„,
rekla je o Svetom Stefanu čuvena italijanska filmska diva Sofija Loren.
Plaže Svetog Stefana spadaju među najljepše u Evropi a park-šuma u Miločeru sastoji se od cvijeća, četinara i egzotičnih vrsta drveća: libanskog kedra, tropske mimoze, japanske mušmule, kaktusa, agava, pitospore…
U Petrovcu su još prije nego u Miločeru, uređivani i bili na glasu cvijetni vrtovi. Ovdašnji pomorci su, kao i oni iz Boke, imali običaj iz dalekih primorskih zemalja donositisu rijetke i egzotične vrste cvijeća i drveća i saditi ih po rivijeri.
Kad se sa pučine priđe obali na nekoliko milja, primjeti se dosta često smenjivanje visokih klifova koji se strmo izdižu iznad mora i niskih žala pokrivenih pijeskom. Ljepota stalnih promjena reljefa i pejzaža Paštrovića, najbolje se vidi ako se krene pješice pored obale. More je djelovalo selektivno: stvaralo je ovalne zalive sa žalom u mekanom flišu, a potkapine i strme klifove u čvrstom krečnjaku. Tako je ono stvorilo niz prelijepih, pretežno pjeskovitih plaža najviših kategorija. Plaža u Bečićima je još 1935. godine proglašena za najljepšu plažu na Mediteranu.